Bio je to poziv da se nakon Olimpijade ide u planine da nam hoteli i olimpijska borilišta ne propadnu da privreda zamahne Da se družimo da se razvijamo i da nam zajedno bude bolje Mnogi su to shvatili posve krivo i pobijedili No idemo redom Dva simbola Olimpijade u Sarajevu održala su se u našem domu jako dugo Prvi je bila kutija šibica made in Dolac na Lašvi koju je djed kupio tu negdje u vrijeme održavanja igara a kako se stan nije grijao niti na ćumur niti na drva nego na famoznu TA peć kako nije imao niti plinski nego električni šporet i kako nije bio pušač ta kutija se održala gotovo nataknutom jaaaako dugo Praktično sve do onih vremena kada je a bit će to negdje 88 ili 89 neki novinar sarajevske televizije provalio kako u kutiju šibica na kojoj piše 50 komada tamo u travničkoj tvornici stavljaju i po desetak žigica manje i tako varaju narod Bio je to primjer kako je zemlja u velikoj krizi kako ekonomskoj tako i moralnoj pa je kao primjer kupio u prodavaonici novo neotpakirano pakiranje šibica iz grada našeg tada jedinog nobelovca ovdje me reži ako smo tada znali za Vladimira Preloga i pred kamerama prebrojao 43 Strašno Što bi na taj lopovluk rekao naš veliki Ivo Andrić O majke mi ja ponukan tim TV prilogom dohvatim one djedove olimpijske šibice i nekoliko puta prebrojah točno da ne bude zabune i nabrojah svaki put 51 Čovječe ima li boljeg dokaza kako je za vrijeme održavanja Olimpijskih igara sve funkcioniralo kako treba i kako je bilo svega pa čak i previše Nije se žalilo stavljalo se i više nego treba Sudbina će htjeti da ta kutija žigica svoj pravi smisao dobije 1992 kada je neizvjestan dotok struje u ratom zahvaćeni Mostar natjerao djeda da aktivira neki stari šporet na drva pa je samo osam godina nakon Sande Dubravčić i olimpijskog plamena onaj plamen iz naše drvene peći značio život ne samo nama nego i čitavom haustoru jer nema tko se nije dolazio ogrijati ili ispeći improvizirani kruh uz pomoć nasmijanog Vučka s kutije šibica koja je konačno pronašla svoje mjesto u univerzumu ljudske mizerije Drugi simbol Olimpijade bijahu bijeli ručnici sa onim znakom pahulje službenim simbolom ZOI 84 kojeg se često zaboravlja pored Vučka Taj simbol smo kao djeca crtali jer je bio jako primamljiv s onom kombinacijom geometrijskih tijela i tjerao te da ga kopiraš na čistom bijelom papiru a ja sam ga gledao jako dugo na tim ručnicima koji su makar su godinama oprani i tisuću puta bili tako kvalitetni da nisu uopće izgubili onu mekoću i snagu upijanja Način na koji su ušli u naš dom bio je puno manje za pohvalu jer su ručnici doslovce završili kod nas kao rezultat udruženog zločinačkog pothvata zlatne Titove omladine koja je iskoristila priliku da se ogrebe o inventar pokojnog hotela Famos na Bjelašnici u međuvremenu baš uinat spomenutoj Titovoj omladini nazvanog Maršal i propalog u našoj divljoj poslijeratnoj tranziciji Imao sam jedva deset godina ali pamtim kao da je bilo danas kad su mostarski karatisti u međuvremenu se pojavio onaj pojam karataši koji ne volim baš organizirano otišli u planine jer tamo nema zime u sklopu nekog danas bi to rekli team buildinga U tom našem izletu mogao sam ali tada nisam jer sam ponavljam imao tek deset godina vidjeti onu autostradu pakla na koju će uskoro izaći naša zemlja na čelu s našim ljudima pohotnim da zajedničku imovinu i zajedničkih ruku djelo nekako svrnu u svoje vlasništvo Kako je zainteresiranih za zimovanje bilo više nego su zakupljeni hotelski kapaciteti pružali netko je u klubu genijalno zaključio kako bi se jedan dio nas mogao švercati u sobama pa nas je u sobama za četvero bilo duplo više kreveti su se dužili naizmjence a drugi su spavali u vrećama za spavanje I bješe idilično sve dok mene desetogodišnjaka nije zaustavila teta s recepcije da bi me kao valjda najslabiju kariku upitala a je l Mostarac koliko vas zapravo ovdje u hotelu ima Naravno ne samo da smo prekobrojno spavali nego smo i prekobrojno objedovali u hotelu tako da ekonomska računica jasno govoraše hotelu će kad tad postati neisplativo ukoliko se bude oslanjao na domaće goste Pogotovo sam počeo sumnjati u opstanak našeg tadašnjeg hotelijerstva kada sam doznao da osim nas koji smo tako lukavo ušli u ljepote Bjelašnice zapravo to svi rade Nonšalantno naravno Dugujem vam naravno kraj priče o ručnicima Pogađate ručnici su upravo oni hotelski koje bi čistačice soba uredno dostavljale svako jutro ne bi li zamijenile one zaprljane da bi nakon nekoliko dana skužile kako zaprljanih ručnika uopće više nema Čak sam siguran da su da barem brojno stanje bude u redu znale zateći uredno ostavljene ručnike koje smo gore od svojih kuća ponijeli sa sobom Kako bi se ono reklo razmjena dobara u cilju ostvarenja ne planirane dobiti Dugo sam mislio kako je moj jedini grijeh u svemu što sam se kasno odlučio.