Uobičajeno je mišljenje da pica potiče iz Italije ali to nije tačno. Smišljena je još u antičkoj Grčkoj kada su Grci usavršili tajnu miješanja brašna s vodom. Isprva je to bio pljosnati hljeb koji se pekao ispod užarenog kamena, a drevni 'pica majstori' premazivali su ga uljem pomiješanim sa začinima. Izgled kakav nam je danas poznat poprimila je vjerovatno tek negdje krajem 16. ili početkom 17. vijeka. U 18. vijeku ova pogača premazana umakom od paradajza stiže do Napulja, u Italiji. Bila je deblja nego ova koju danas pripremamo i bila je odličan način da sirotinja zavara glad – debelo reš pečeno tijesto premazano tankim slojem umaka od paradajza. Ukusno i jeftino. U junu 1889, kraljica Margerita Savojska je posjetila Napulj i vidjela kako mnogo ljudi jedu nešto njoj nepoznato. Bila je radoznala, ali s obzirom da obroci koji su dobri za seljake nisu dovoljno dobri i za jednu kraljicu, dvorski kuhar je odlučio da picu prilagodi kraljevskim nepcima. Na tijesto je stavio paradajz, mocarelu i svježi bosiljak, navodno inspirisan bojama italijanske zastave – crvena, bijela i zelena. To je vjerovatno samo romantizirana verzija, jer je puno vjerovatnije da je kraljevski kuhar na novo jelo koje je kraljica trebala probati stavio provjerenu kombinaciju sastojaka. Pica je, naravno, dobila ime Margerita, sasvim prikladno. I tako je sve počelo. Iako se Svjetski dan pice u većini zemalja obilježavanja današnji dan, 9. februara, u Italiji to nije slučaj. Naime, oni dan svog nacionalnog jela proslavljaju 17. januara. U istraživanju koje je sproveo Ipsos, Italijani su picu postavili odmah iznad tjestenine (88 odsto) kao nešto što najbolje predstavlja italijansku kuhinju. Vino ima 59 odsto glasova, a kapućino 51 odsto. Iako se smatra nezdravim jelom i prosječna energetska vrijednost dva velika komada pice je otprilike 744 kalorije, stručnjaci su otkrili da njenim konzumiranjem jednom sedmično smanjujete rizik od raka zahvaljujući umaku od paradajza, koji sadrži likopen – vjerovatno najsnažniji antioksidans, a sir sadrži kalcijum i kalijum. Svake godine se u svijetu proda više od 5 milijardi pica, a neke zemlje su malo prilagodile recept svom ukusu, pa tako Japanci vole dodati lignje i majonezu, a na Havajima stavljaju ananas. Najveća pica u svijetu nastala je 2005. godine. Rekord je postavio jedan vlasnik restorana u Americi, kojem je trebalo 200 pomoćnika, 1.800 kg sira i 317 kg umaka da napravi picu od koje je svaki stanovnik grada Ajova do