Klizna situacija Oslobođeni Mostar Pljunuti istinu u oči Naš prestao biti naš Podijeljeni Mostar Intelektualci i gluposti Ljudi skromnog doživljaja Vezane vijesti Grijesi i kazne Kad će osuđeni zapjevati Susreti i iz bivanja Sarajevski trokut

Kada je ima tome godina i godina najstariji dnevni list u Bosni i Hercegovini sarajevsko Oslobođenje odlučilo dati kolumnu splitskom novinaru piscu i satiričaru Borisu Dežuloviću reakcije publike na ovu uredničku odluku su bile ravne onim navijača Fenerbahčea kada su čuli da im dolazi Edin Džeko Ratni reporter Slobodne Dalmacije jedan od osnivača Feral Tribunea kasniji beskompromisni kolumnista Globusa usput zakićen otkazom u banjalučkim Nezavisnim novinama dočekan je kao naš Boro kao neko ko je na vrijeme a u novinarstvu je barem na takozvanim ovim prostorima najvažnije pitanje kada pisao o Tuđmanovoj politici prema BiH ratnim zločinima Hrvatske vojske i HVO a ksenofobiji čije su žrtve posebno nakon napada Al Qaide na Ameriku bili muslimani Dodikovoj i općenito politici u Republici Srpskoj Boris Dežulović se kao što znamo odavno razišao sa Oslobođenjem uz uobičajeni uvod optužbe za islamofobiju vrijeđanje tekovina proteklog rata loše čuj loše satirične osvrte na ionako karikaturalnu zbilju i tako dalje i tome slično Drugačije rečeno a da isto znači Boris Dežulović je iznevjerio očekivanja dijela ali uticajnog dijela čitatelja i čitateljica Oslobođenja pa posljedično i vlasnika i uredništva Naš Boro je preko noći dobro hajde sada preko produženog vikenda prestao biti naš Nije međutim bilo drugog načina da ostane svoj da radi ono što je radio i prije i što i dalje radi da ne bude ukras na reveru svečane uniforme značka kojom se pokazuje nekakva moralna superiornost i historijska ispravnost Odbijajući da prepisuje vlastite stare tekstove on je dominantnu publiku sarajevskog dnevnika dakle Bošnjake suočio sa njenim crnim mrakom sa ratnim zločinima i puzajućom okupacijom i istom takvom desekularizacijom javnog prostora sa estradizacijom islama i koruptivnim mehanizmima koji se iza nje skrivaju sa antologijskim političkim glupostima i isključivošću koju je ista ta publika lako prepoznavala ali samo kod Srba i Hrvata Umjesto da pljune istini u oči Dežulović je pljunuo istinu u oči i dobio još jedan a i taj ih je baš nakupio raskid saradnje koja je kao i mnoge prethodne započela uz fanfare i završila uz verbalne plotune Navlas isto samo drugim sredstvima prolazi i sjajni srbijanski pozorišni režiser Zlatko Paković Nešto najbliže beskompromisnom umjetniku kod nas kako bi to rekao njegov zagrebačko filmski kolega Tomislav Fiket čija predstava Oslobođeni Mostar neće biti izvedena niti do kraja postavljena mostarskom Narodnom pozorištu jer kao vrijeđa islam i Armiju Republike BiH a usput parafrazirajući Dragana Markovinu autora romana 12 februar 1945 čijim se motivima Paković dijelom poslužio ne doprinosi pomirenju u gradu koji je manje podijeljen nego što se drugdje misli i više nego bi nakon ovoliko godina mira trebao biti Uzgred pozorište postoji zbog pomirenja u istoj mjeri u kojoj novinarstvo postoji radi podilaženja publici dakle oštra nula bodova ali dobro to je trenutno najmanje važno Izvršitelji genocida u Srebrenici uglavnom su osuđeni Osuđeni su uglavnom i organizatori tog zločina Čak su i nalogodavci osuđeni Ali akademici pjesnici duhovnici genocida u Srebrenici i danas su najugledniji ljudi u ovom društvu Oni bi morali biti prozvani prokazani i kažnjeni kako bi pravedni ljudi mogli živjeti ponosno Počnimo s tim u kazalištu počnimo naime od kazališta Nacionalizam nije ništa drugo nego mržnja prema životu Naime tri su osnovna svojstva nacionalizma Prvo svojstvo je da su svi nacionalizmi isti Ako iz srpskog ili hrvatskog nacionalističkog narativa zamijenite imenice i pridjeve nacije sve drugo će ostati isto Isti motivi ugroženost žrtva povijest mitovi govorio je Paković u intervjuima za splitsku Slobodnu Dalmaciju i portal Zadarski hr referirajući se na svoju predstavu Srebrenica Kad mi ubijeni ustanemo izvedenu u Beogradu predstavu zbog koje je uz mnoge druge dobio i poruku Da smo mi iole normalna država ti bi bio javno strijeljan ili bar u zatvoru 40 godina Govno soroševsko Paković većinu angažmana u ovdašnjim pozorištima nije dobio samo zbog svog redateljskog umijeća iako je trebao naravno već i zbog svojih stavova i komada poput ovoga o Srebrenici a onda je baš kao i recimo Dežulović odlučio publici pljunuti istinu u oči i Zlatko Paković čije predstave se ne izvode niti u jednom nacionalnom ili državnom teatru u Beogradu dobija dobrodošlicu rukovodstva u BNP u Zenica da na stub srama stavi Bošnjake BiH državne institucije tužilaštvo žene sa hidžabom i supruge šehida Danima prije izvođenja navedene predstave ista je najavljena plakatom sa ženom u nikabu feredži ili zaru koja bi trebala predstavljati vjerovatno bošnjačke načine zidanja grobnica On jednostavno stigmatizuje Bošnjake kao žrtve genocida i UZP a on satanizuje