Istraživanje dubina tektonskih ploča predstavlja složen proces otkrivanja i usavršavanja izazivajući konvencionalnu mudrost da Zemljina kora ostaje kruta u svojoj jezgri. Nedavna studija koja se usredotočila na četiri visoravni u zapadnom Tihom oceanu sugerira da ta prostrana područja nisu čvrste ploče, već ranjiva područja koja trgaju udaljene sile blizu ruba pacifičke ploče. Russell Pysklywec, geofizičar sa Sveučilišta u Torontu i koautor navedene studije, naglašava razvojnu prirodu tektonike ploča. Geoznanstvenik i prvi autor studije, Erkan Gün, ističe iznenađujuće otkriće da se slične geološke deformacije opažene u unutrašnjosti kontinentalnih ploča također događaju i u oceanskim tektonskim pločama. Studija identificira pukotine i rasjedne linije koje idu paralelno s najbližim rovom, što ukazuje na kidanje tih platoa. Modeliranje dinamike tektonskih ploča za hipotetske visoravni koje se nalaze 750 do 1500 kilometara od najbliže zone subdukcije dodatno podupire rezultate, otkrivajući da visoravni postaju tanje i rastegnute tijekom milijuna godina. Gün ipak priznaje ograničen opseg njihove analize i izražava nadu da će njihova studija katalizirati daljnja istraživanja i napore u prikupljanju podataka.