Mrzio sam fudbal iz dna duše jedva sam čekao penziju

Čuveni engleski napadač Majkl Oven otkriva da je u posljednjim godinama svoje karijere mnogo patio i zamrzio fudbal te da je zbog jedva čekao da se penzioniše. Oven je krajem prošlog i početkom ovog vijeka briljirao u dresu Liverpula i reprezentacije Engleske. Dobio je Zlatnu loptu za najboljeg igrača svijeta u 2001. i to sa svega 22 godine. Ljeta 2004. je prešao u Real Madrid i bio dio čuvenih Galaktikosa, ali je to predstavljao početak njegovog sunovrata. Zbog učestalih povreda više vremena je provodio van terena nego na njemu. Slično je bilo i po povratku u Englesku, gdje je kasnije nosio dres Njukasla, Mančester junajteda i Stouk sitija. Mrzio sam fudbal posljednjih sedam godina karijere, brojao sam dane do penzije. Kada sam prvi put povrijedio aduktore, moja karijera je u suštini bila završena. Nisam više mogao da budem onaj igrač koji sam bio. Plašio sam se trčanja jer sam znao da mi se koljena mogu pokidati pri svakom sprintu. Najgore je što me je instinkt tjerao da uvijek igram. Rođen sam da budem fudbaler, ali se sjećam dana kada sam se plašio da će mi saigrači dodati loptu. Išao sam na dijelove terena gdje uopšte ne bi trebalo da budem. Jedva sam čekao da završim karijeru. Posljednju sezonu 2013-2014 Oven je odigrao u Stouk sitiju, poslije čega se zvanično penzionisao.