Petar Ratkov otkriva za Sportal Bio sam u šestoj ligi tamo amateri a onda je stigao poziv niotkuda Od šestog ranga takmičenja do Lige šampiona Balkanska kolonija u Salcburgu Srbija ili Hrvatska, Petar Ratkov prošlog juna stigao u Salcburg iz Bačke Topole a TSC u je na ime transfera pripala suma od četiri i po fiksno uz moguć bonus od još pola miliona evra Ta suma bi za šampiona Austrije na kraju mogla da se ispostavi kao sitnica jer bi na srpskom napadaču mogao da zaradi nekoliko puta više. Njegova epizoda u Red Bul Salcburgu je počela odlično, ali je usledila povreda. Ipak Petar golom na početku druge polusezone u remiju protiv Šturma 1 1 najavio veoma uspešan nastavak. Kako sam kaže kada je stigla ponuda Austrijanaca nije mogao da je odbije Odigrao sam celu sezonu dobro u TSC-u, mislim da mi je trebao iskorak da napravim taj korak napred, došlo je do malog zasićenja. Prema mom mišljenju najbolja ponuda je bio Salcburg za moje razvijanje, za moj napredak u fudbalu, za jačanje, mentalno i fizički, kada je došla ta ponuda i kada sam video uslove, saigrače, mogućnost igranja u Ligi šampiona, koja je san svakog dečaka, to nije moglo da se odbije. Srećan sam što sam ovde, stvarno je sve odlično za sada, započinje Ratkov intervju za Sportal. Petar Ratkov ima neverovatnu životnu priču. Pre tri i po godine je planirao da prestane da se bavi fudbalom, igrao je u šestom rangu takmičenja u Srbiji, ali ga je splet okolnosti odveo u Bačku Topolu, a zatim i u Austriju. Pre tri i po godine sam igrao šesti rang, to su ljudi koji rade, koji iz zabave igraju fudbal, amateri, naravno. Davao sam sve od sebe, sanjao sam da postanem profesionalni igrač, ali to tada nije bilo izvodljivo. Razmišljao sam da prestanem da igram fudbal, da nastavim školovanje i onda je došao taj poziv TSC-a, niotkuda. I eto, za tri godine odatle do stadiona Benfike i igranja pred 60-70 hiljada ljudi. Nešto neverovatno, voleo bih da se to desi još nekom, samo da bi mogao da mi ispriča kakav je osećaj, ističe Ratkov. Uslovi za rad u šampionu Austrije su sjajni, a potpuno su podređeni napretku i uspehu igrača. Uslovi su stvarno fenomenalni, stadion je odličan, uvek je pun ili skoro pun. Navijači su super, uprava i saigrači takođe, lepo su me prihvatili. Tu sam već šest meseci. Sada sam se navikao, ali na početku to dosta znači, da ti prija da igraš i treniraš, da ti ne bude mrsko. Stvarno je za sada sve sjajno. Na treningu Salcburga često ima i po 20 trenera, koji do detalja prate svaki trenutak rada u njihovom kampu. To je jako bitno da je klub takav, daju sve od sebe da ti pomognu, a na tebi je da li ćeš to znati da iskoristiš. Nekada je više trenera nego igrača, žele da ti pomognu, da ti ukažu na to gde grešiš i šta bi mogao da popraviš. Doktori, fizioterapeuti, nutricionista, tim psihologa. Jednostavno, imaš sve, na tebi je samo da se trudiš. Trenutno mu u timu društvo prave Strahinja Pavlović, Aleksa Terzić, a osim srpskih reprezentativaca tu su i Luka Sučić i Roko Šimić, hrvatski fudbaleri, kao i Amar Dedić, član nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine. Pre svega, najviše mi je Strahinja pomogao, on me je prvi dočekao. Ne bi mi bilo toliko dobro da on nije bio tu da mi sve pokaže. Ipak, prvi klub u inostranstvu, malo je čudno, a on je već dosta toga prošao, ima iskustva van Srbije, tu sam mu zahvalan mnogo. Tu su Dedić, Šimić, Sučić, Terzić je isto tu i sjajan je dečko. Znači nam ta balkanska krv, družimo se van terena, uvek smo nasmejani, idemo jedni kod drugih kući, večeramo zajedno. Treba to imati. Ratkov je doživeo naglu promenu u karijeri. Od superligaških livada do Bundeslige i Lige šampiona. Ipak, sam kaže da pokušava da uživa u trenutku i da misli da se sasvim dobro snašao u novom okruženju. Iz TSC-a u Ligu šampiona je velika razlika. TSC je stvarno dobar klub, intenzitet je odličan, koliko može u Srbiji da se radi, stvarno su posebni. Ali Liga šampiona je nešto drugo, odmeravaš se sa najboljim igračima sveta, pitao sam se koliko ja to mogu, ali samo sam rekao sebi da uživam i igram, davao sam sve od sebe, mislim da sam bio dobar. Što se tiče austrijske Bundeslige, stvarno je dobar intenzitet, pogotovo mi kao klub, težimo ka tome da ne gledamo prvenstvo, već da rad usmerimo na Ligu šampiona, da budemo dominantni, deset titula u nizu imamo, što je veliki uspeh. Navikao sam se brzo, trebalo mi je mesec dana, prve pripreme su bile dosta teške, samo sam trenirao i spavao, ali sam se privikao i trudim se da mi ovaj ritam rada postane uobičajen. Među navijačima u Srbiji.