Na suđenju za zločine na području Nevesinja svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine prisjetili su se kako su njihovi roditelji odvedeni iz škole u Zijemlju krajem lipnja 1992 nakon čega ih više nikad nisu vidjeli. Irfan Ćatić kazao je da je s roditeljima, braćom i drugim članovima obitelji, kao 12-godišnjak napustio kuću u selu Hrušta i da su krenuli prema Veležu. Naveo je da su usput sreli još neke ljude te su naišli vojnici i zarobili ih. Kazao je da su njegovom ocu uzeli pušku, a da je otac majci rekao da baci dvije bombe koje je on bio napravio. Vojnici su ih odveli u školu u Zijemlje. Svjedok je naveo da su vojnici izvodili njegovog oca Muju, kao i majku Emu, svjedokinju N 4, te Jusufa Brajevića i Hamida Baraliju. Svjedok je rekao da je došao jedan Mileta koji je kod Hamida, zubara, našao kliješta i počeo mu vaditi zube. On je svjedočio da su oca i dvojicu muškaraca vojnici cijelu noć izvodili, tukli i ispitivali. Oko četiri-pet kad je počelo svanjivati, nismo mogli babu prepoznati. Isto i Jusufa i Hamida, rekao je Ćatić. On je kazao da je došao kamion kojim su odvezeni njegovi roditelji, djed, nana, te dva muškarca i dvije žene. Natovarili su ih na kamion. Nikad ih više nismo vidjeli, kazao je svjedok. Dodao je da su ih Aco Vuković, te Mića i Žara Dabić odvezli u policiju u Nevesinje. Poslije 15 do 20 dana, kako je naveo, zapovjednik Đuro Ivković im je rekao da idu na sigurno i prebačeni su do Berkovići, a onda prešli u Stolac. Ćatić je rekao da su njegovi roditelji, kao i ostali koji su odvedeni iz škole, pronađeni u jami Sušica u Zijemlju. Za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem zapovjedniku Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i zapovjednika Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona. Optužnica ih tereti za ubojstva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece u dobi od 15 dana do dvije godine života. Džemal Ćatić posvjedočio je slično kao i njegov brat, kako su napustili kuću u selu Hrušte zbog opasnosti od rata. Svjedok se sjeća da su noćili u jednom domu i da je to bilo na njegov rođendan, 26. lipnja, kada je napunio 13 godina. Svjedok je rekao da su ih na putu prema Telećoj Lastvi zarobili vojnici i odveli u školu u Zijemlju. Rekao je da su oca i dvojicu muškaraca izvodili i tukli. On je dodao da je oko devet sati ujutro došao kamion i dvojica vojnika su izvela sve osim njega i dvojice braće, te N 4. Roditelje, djeda i nanu te ostale ljude iz škole više nije vidio, a njihovi posmrtni ostaci su kasnije pronađeni. Svjedok je rekao da je s braćom i N 4 odvezen u policiju u Nevesinju. Kazao je da je N 4 odvedena poslije sedam dana, a njih je nakon 20-ak dana spasio Đuro Ivković, koji ih je odvezao do Berkovića. Na pitanja branitelja Cvijetina Adamovića, svjedok je rekao da je bila noć i nije mogao vidjeti u kakvim su uniformama bili oni koji su ulazili u školu. Suđenje se nastavlja 19. veljače.