Zdravstveni radnici, pa i ljekari, već godinama bježe iz Republike Srpske glavom bez obzira. Ko je uspio da se dokopa makar i Slovenije ili nekog malog ostrva u Hrvatskoj odavno je digao sidro, mada ni tamo nije lako živjeti od svog rada i znanja. Uz to, kako tvrde oni koji su već otišli trbuhom za kruhom, u inostranstvu, pa i u komšiluku, treba potrošiti dosta vremena i živaca da se medicinar dokopa bar približno istog posla kakav je radio u svojoj zemlji. Ali, pečalba se očigledno isplati, jer odlaze mnogi, a nije poznato da se neko vratio.
Nedavno je psihijatar Tomislav Franić iz KBC Split podigao na noge region izjavom da sa osnovnom platom od 3 500 evra u Hrvatskoj ne može imati kvalitetan život. Pošto je rekao da je to njegova osnovna plata, može se zaključiti da uz to ima i dodataka, ali doktor Franić nije zadovoljan. Tvrdi da je u Irskoj, za 4 sedmice, zaradio 9 000 evra.
Koliko, ustvari, zarađuju doktori u Republici Srpskoj? Mada se često žale da su potcijenjeni, o konkretnim ciframa nerado govore. Plate ljudi u bijelom su tabu. A evo šta kaže zvanična računica:
Takozvana "cijena rada" u javnim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj trenutno iznosi 160 maraka, ili da budemo u dlaku precizni, 159.50 KM. Ova se cifra množi sa koeficijentima koji su propisani Zakonom o platama zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama RS. Dakle, kad se ukrste koeficijent i cijena rada, očekivano, najbolju platu imaju oni na vrhu, direktori bolnica i klinika. Direktor javne zdravstvene ustanove sa više od 2 000 zaposlenih, a takav je u Srpskoj samo jedan, zaradi skoro 7 500 KM bruto, što znači da mu je neto plata oko 4 700 KM. To bi bilo "gola" plata generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra RS Vlade Đajića. Naravno, tome valja dodati naknadu za radni staž i za topli obrok, a možda i još ponešto, tako da Đajićeva plata sigurno prebaci 5 000 KM. Kad se već bavimo primanjima čelnih ljudi najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj, Đajićev zamjenik Nenad Stevandić ima za 10 odsto manju platu. Direktori manjih bolnica imaju plate od 5 170 KM do 6 050 KM bruto, odnosno 3 000 do 3 700 KM neto. I na to, naravno, ide staž i topli obrok.
Negdje u istoj ravni su i direktori velikih Domova zdravlja, koji dobace skoro do 3 000 KM "gole" plate. Topli obrok, koji i njima sleduje, a koji je u RS oko 200 KM mjesečno, rukovodioce vjerovatno ne zanima mnogo, ali onima koji su posljednji u lancu ishrane i te kako znači. Već za glavne medicinske sestre, koje su takođe rukovodioci, tih 200 KM nije beznačajno. Glavne sestre, u zavisnosti od stepena obrazovanja i veličine i nivoa zdravstvene ustanove u kojoj rade, zarade od oko 2 300 do 2 700 KM bruto, što će reći da, kad se odbiju porezi i doprinosi, imaju neto plate od oko 1 300 do 1 700 KM. Njegovatelji zarađuju od 1 100 do 1 400 KM, u zavisnost od stručne spreme.
Naravno, ljekari, kao i farmaceuti zaposleni u javnim zdravstvenim ustanovama, imaju znatno veće plate od ostalih zdravstvenih radnika, ali ipak znatno manje od rukovodilaca. Većina ljekara bez specijalizacije zarađuju od 1 700 do 2 200 KM. Plate specijalista se kreću oko 3 000 KM, a subspecijalista oko 4 000 KM, ali ove brojke valja uzeti s rezervom, jer mnogo toga zavisi od ustanove u kojoj rade, te od konkretnog posla kojim se bave. Na ovu osnovnu platu, uz topli obrok i staž, treba dodati i naknadu za rad noću i za dežurstva, kod ljekara koji dežuraju.
Da je situacija slična i u privatnim zdravstvenim ustanovama, pogotovo onim koje se bave primarnom zdravstvenom zaštitom i imaju ugovor s Fondom zdravstvenog osiguranja RS, svjedoči i mlada doktorka specijalistkinja porodične medicine. Plate su okvirno od 2 000 do 2 400 KM, naravno, ima i onih koji zarađuju nešto manje ili nešto više. Ono što je dobro kad radiš kod privatnika su redovne plate i redovna uplata doprinosa, što u državnim zdravstvenim ustanovama odavno već ne funkcioniše kako treba, kaže ova doktorka za Srpskainfo.
Milionski dugovi zdravstvenih ustanova za doprinose i paradoksalne situacije u kojima doktori ne mogu da se liječe, čak ni u bolnici u kojoj sami rade i liječe druge pacijente, već odavno je opšte mjesto u Srpskoj. Zato mnogi ljekari sa kojima smo razgovarali kažu da su upravo takve situacije, čak i više nego skromne plate, ono što ih tjera u inostranstvo. U Sloveniji su recimo plate bolje, ali se i više radi. Ali, s druge strane, sve se zna i sve je uređeno. Ako odeš na selo ili u manje mjesto, dobiješ kuću ili stan, službeni telefon, službeni automobil i, brate, zna se kad je plata i kako se uplaćuju doprinosi. Nema ovog "ciganluka" kao kod nas, kaže jedan mladi ljekar, koji ozbiljno razmišlja da digne sidro.
U Strukovnom sindikatu doktora medicine Republike Srpske, oč.