ADHD je neurološki poremećaj koji se sastoji od dvije glavne dimenzije - nepažnja i hiperaktivnost impulzivnost. Za dijagnozu je potrebna prisutnost nekoliko simptoma barem šest mjeseci prije dobi od 12 godina. Psihoedukacija o ADHD poremećaju je dovela do toga da se testiranju na ADHD odlučuju stariji pojedinci koji shvaćaju povezanost simptoma iz djetinjstva s poteškoćama u odrasloj dobi. ADHD je neurobiološki poremećaj koji rezultira oštećenjima u osobnom, socijalnom, akademskom ili radnom funkcioniranju. Dijagnostički kriteriji za ADHD su jasno navedeni u DSM V priručniku za duševne poremećaje. ADHD testiranje uključuje cjelokupnu psihodijagnostičku procjenu koja se temelji na različitim ispitivanjima intelektualnih sposobnosti, kognitivnih vještina, socioemocionalnih poteškoća i drugih obrazaca ponašanja i razmišljanja. Postoje različiti testovi i upitničke skale koji se koriste za dijagnozu, ovisno o dobi i potrebama osobe. Nakon testiranja i postavljanja dijagnoze ADHD, osobi se pružaju različite vrste podrške i terapije, uključujući psihološku terapiju i farmakoterapiju ako je potrebno.