Sarađuje s brojnim hrvatskim zvijezdama među kojima su Severina, Jelena Rozga, Maja Šuput, Danijela Martinović itd. Imao je priliku raditi i sa svjetski poznatim imenima Lady Gagom, Innom i Alexandrom Burke. Alenov prijatelj je izgubio kontrolu nad vozilom i sletio s ceste. Plesač je zadobio 16 prijeloma te doživio kliničku smrt. Od struka nadolje je bio oduzet pa je ponovo očio hodati. Tog kobnog dana se skoro pa ne sjećam ničega, osim trenutka u kojem sam se probudio u bolnici i osjećao takvu bol da od šoka nisam znao gdje se nalazim. Suze su mi išle na oči i pogled je bio u prazno. Sjećam se da su me jedno 15 minuta pitali kako se zovem, a ja nisam znao odgovorit na to pitanje. Sada kad pomislim na to, možda je i bolje da se ne sjećam ničega jer moj posao je takav da sam stalno u automobilu na dugim relacijama i kad moram na put preznojim se 20 puta od straha da se će ponovit ista stvar. Svaki put kad uđem u auto svima kažem što mi se dogodilo pa su onda ljudi puno oprezniji, rekao je zaStory hr. Pošto nije mogao ustati iz kreveta nekoliko sedmica nakon nesreće, atrofirali su mu mišići i smršao je 17 kilograma. Prvi put kad sam stao na noge, trebalo mi je 15 minuta da uopće napravim itijedan korak. Nestvarno je kako mozak zaboravi neke stvari nakon dugo vremena ležanja. Uz veliku volju i snagu sam svakim danom hodao po korak više. Znam da zbog prijeloma devet rebara i natučenog plućnog krila nisam smio koristiti štake, nego sam se pridržavao uz ormar i zid, objasnio je. Oporavak je trajao otprilike godinu dana, a posljedice osjeća i danas. Više od godinu dana mi je trebalo da se vratim u plesnu dvoranu. Sjećam se da kad sam se vidio u ogledalo sam bio hodajuća vješalica i sav trud koji sam kroz ples ulagao u svije tijelo nestao je preko noći. I dan danas, tri godine od nesreće, nisam se u potpunosti vratio na ono kako sam izgledao prije nesreće. Moja profesija je jako zahtjevna i da bi izvršavao posao lako trebam biti u odličnoj kondiciji, naveo je. Više ne može raditi stvari koje je ranije mogao, ali je i dalje u svijetu plesa. Leđa bole, tijelo pamti ozlijede, puno brže se umaram, kapacitet pluća mi je znatno manji, zdjelica boli također. Sva sreća da sam i koreograf pa sam još uvijek u plesnom svijetu i kad radim više projekata odjednom moram uzeti asistenta da bih odradio posao kako treba, ali ja uvijek kažem da je bitno da hodam i da je osmijeh na licu, jer iskreno, moglo je biti i puno gore. Zbog truda i snage volje sam još uvijek u svom poslu, ispričao je. Nesreća ga je jako promijenila. Okružen je malim brojem ljudi i sarađuje samo s plesačima kojima iznimno vjeruje. Prije nesreće polovici plesne scene sam davao priliku za saradnju, što se ispostavilo krivim. Dok im daješ posao, svi su tu, ali kad je tebi loše, nikog nema. Rekao sam sebi da ću nakon nesreće lagano ići korak po korak. Život u showbizu je dosta ubrzan i ako usporiš tempo, to te dosta unazadi u projektima. Većina bi bila na mojoj poziciji i dali bi sve da rade projekte jer smo premala scena i nema puno posla. Da bi normalno živio u ovoj državi, ne mogu sebi dozvoliti da odbijam poslove. Sva sreća, punih 25 godina sam u samom vrhu showbiza i ne postoji projekt kojeg nisam radio na Balkanu i šire. Zahvalan sam svojim kolegama koji i dalje vjeruju u moj trud, volju, ljubav i profesionalnost koju dajem u svaki svoj angažman, zaključio je.