Na sjeveru Hrvatske Valentinovo se od malih nogu obilježava na poseban način. Na taj se dan ftičeki ženiju, odnosno ptičice stupaju u brak, metaforički. S obzirom na to da sam iz Međimurja i ja sam odrastala uz tu tradiciju. Valentinovo se uvijek na taj način obilježavalo i kod kuće i u vrtiću i u školi. Još od vremena naših djedova i baka, djeca bi večer prije Valentinova na prozoru ostavila malo brašna, mlijeka, soli, kvasca i svih ostalih sastojaka koji su potrebni da se ispeku kolači povodom svadbe ptičica. Dakako, te kolačiće odnosno male pletenice u obliku ptičica od dizanog tijesta pekle bi mame i bake, a na samo valentinovsko jutro razmjestile bi ih po vrtu, balkonu ili prozoru. Djeca su tako bila uvjerena da su im to ostavile ptičice. S obzirom na to da se sredinom veljače već redovito čuje i glasanje vrapčića od ranog jutra, to je dodatno pridonosilo čitavom ozračju. Usto, ako bi tog dana osvanulo sunčano jutro, vjerovalo se da proljeće samo što nije stiglo. Na samo Valentinovo djecu u Međimurju dočekuju kolačići koje su ispekle ptičice. Ta se tradicija jako štuje i u odgojno obrazovnim ustanovama na sjeveru Hrvatske, pa je gotovo nemoguće da taj dan djecu ne dočekaju kolačići ili barem kupovni keksi. U nekim se vrtićima, kao i osnovnim školama, organizira i pravo slavlje nalik svadbi, na kojem djevojčica i dječak stupaju u brak, u slavu ptičica. Jednog takvog sjećam se iz svojih vrtićkih dana. Čak i sada, kada sam debelo u odrasloj dobi, uvijek se pobrinem da na Valentinovo imam barem neke kekse u svom domu, a priču o ftičekima koji se ženiju redovito sam prenosila i na svoje učenike, te ću nastaviti i sa svojom djecom. To je sjajna prilika da djecu upoznate s bogatstvom hrvatskih običaja i vratite onu čaroliju djetinjstva kakvu mi odrasli pamtimo.