Dok je prošle godine u Hrvatskoj izdano preko 170 tisuća radnih dozvola a gotovo 40 posto njih za radnike s Filipina iz Nepala Turske i drugih udaljenih zemalja sociolozi upozoravaju kako država hitno mora poduzeti mjere kako bi njihova integracija bila uspješna. Od ukupno 172 499 dozvola za boravak i rad koje je Hrvatska izdala u protekloj godini čak 37 posto njih izdano je državljanima Nepala Indije Filipina Bangladeša i Turske udaljenijih zemalja čijim je radnicima Hrvatska koja je useljeničku radnu snagu donedavno tražila u susjednim zemljama tek od nedavno postala poželjna kao radna destinacija. No realan broj stranih radnika u državi tek se procjenjuje. Državni tajnik u Ministarstvu rada Davor Vidiš iznio je podatak da je unatoč broju izdanih dozvola u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zadnjeg dana prošle godine evidentirano oko 90 tisuća stranih radnika prenosi Hina. Istovremeno ne postoje javni podaci o strukturi stranih radnika ne zna se koliko dugo uopće ostaju u Hrvatskoj. Potpunija slika uvjeta života uvezene radne snage vidi se iz medijskih izvještaja na društvenim mrežama oglasnicima za smještaj. Dok se lako može primijetiti da su strani radnici zaposleni na najmanje plaćenim zanimanja ujedno cvjeta rad agencija za posredovanje pri zapošljavanju koje ih dovoze a prosperiraju i iznajmljivači smještaja. Hrvatska je u usporedbi s Nepalom deset puta bolja rekao je Hini Yogmani Kafle 30 godišnj Nepalac koji je s namjerom rada u Hrvatskoj tu došao prije dvije i pol godine. S Kafleom i njegovih dvoje kolega Durgom Adhikarijem 30 te Sunilom Bamom 35 koji rade unutar udruge NRNA svojevrsne nepalske udruge u Hrvatskoj razgovarali smo u još neotvorenom prvom nepalskom kafiću u Zagrebu. Govoreći o uvjetima koje su zatekli po dolasku ali i o tome kako se snalaze u novoj sredini otvorene su brojne teme. Dok predsjednik udruge Sunil Bam s ponosom pokazuje fotografije koje ima s domaćim političarima govori i da udruga djeluje na promicanju interesa nepalskih radnika u Hrvatskoj. Među ostalim nedavno su počeli organizirati tečajeve hrvatskog jezika. U Zagrebu je trenutno više od pet tisuća Nepalaca navodi treći sugovornik Adhikari koji otvara prvi nepalski kafić i shop u Zagrebu. Sa smiješkom i ponosom govore da će za Nepalce organizirati u travnju i doček njihove Nove godine. No koliko je težak put radnika uvezenog preko agencija svjedoči jedan od njih. U Hrvatsku sam došao zajedno s nekoliko sunarodnjaka. Po slijetanju u Zagreb nakon dva i pol sata čekanja shvatili smo da nitko nije došao po nas govori Kafle koji je na svom prvom poslu u Metkoviću službeno proveo tek 15 dana. Šef im je priča dnevno davao 10 ak kuna kako bi si mogli platiti hranu a nakon 15 dana zajedno s drugim radnicima vraćen je u Zagreb jer u Metkoviću nije bilo posla za njih. Po povratku u Zagreb više je mjeseci radio na građevini no ni za taj posao tvrdi nije bio plaćen pa je novu priliku za zaradu pronašao na Čiovu. Radio sam kao konobar sve dok nisam pao s motora s kojim sam putovao od smještaja do restorana. Ozlijedio sam ruku a vlasnici su me istog dana poslali natrag u Zagreb jer im više nisam bio koristan prisjeća se. Nisam znao gdje ću. Sjeo sam u autobus za Zagreb i plakao rekao je Kafle koji je tek usputnim poznanstvima uspio u takvim uvjetima ostati u Hrvatskoj. Pronašao je posao za jednu dostavljačku platformu prvo je raspačavao hranu na biciklu a sada je menadžer drugim dostavljačima radi iz kuće i zadovoljan je. U početku svugdje je teško. Što zbog nove kulture jezika ljudi i mjesta. No sada sam zaista sretan u Hrvatskoj kaže Kafle koji u Hrvatskoj planira ostati dulje vrijeme. Dok država radi na osmišljavanju imigracijske politike promjenama zakona kojim bi se trebale ispraviti utvrđene nepravde prema stranim radnicima kao i osiguravanju da neki od njih dobiju barem nekakvu razinu poduke iz hrvatskog jezika sociolozi upozoravaju kako je sada krajnji čas za to. Država treba djelovati hitno i učiniti puno ističe Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iako se u javnosti najviše ističe potreba da se stranim radnicima osigura učenje hrvatskog jezika što je važan uvjet za njihovu integraciju u društvu Bagić smatra da je takvo gledanje na cjelokupni proces prvoloptaški površan i nestručan. To je jedan od mnogih uvjeta integracije govori Bagić i ističe da država jednako žustro mora poboljšati uvjete rada i života stranih radnika. Vidjeli smo ovih dana primjer iz medija o namjerama poslod.