Jesmo li škakljivi obično otkrijemo već u djetinjstvu jer iz nekog razloga odrasli ljudi vole škakljati djecu i uživati u glasnom smijehu. No iako je taj smijeh možda zabavan drugima, ne znači da svi vole da ih se škaklja. Prema znanstvenicima, ovaj se smijeh potpuno razlikuje od drugih, a kako biste to razumjeli, prvo treba razumjeti što je smijeh. Znanost tako objašnjava da se prvi put nasmijemo kada smo stari oko 3 mjeseca, puno prije nego progovorimo. Općenito govoreći, smijeh služi kako bismo drugima dali do znanja da se s njima želimo povezati. Tako će se u komunikaciji češće smijati onaj koji govori od onog koji sluša jer tako daje signal da je otvorena i topla osoba. Djeca će se puno češće smijati crtiću ako je drugo dijete prisutno, nego kad gleda samo, iako ga percipiraju jednako smiješnim i kada su sami. Iako se smijemo i kada smo sami, češće se smijemo kada smo okruženi ljudima. Smijeh je zdrav jer se otpuštaju endorfini kada se smijemo, a to nas čini sretnima te smanjuje osjećaj boli i stresa, a jača se i imunološko sustav. Postoje neke poveznice između smijeha tijekom razgovora s nekim i smijeha koji se javlja kada nas netko škaklja. Rezultati studija su pokazali da će takav smijeh aktivirati područje mozga koji se zove Rolandic Operculum, a dio je to odgovoran za pokrete lica i vokalne reakcije na emociju. No smijeh koji je posljedica škakljanja aktivira i hipotalamus, dio mozga odgovoran za reakciju, suoči se ili bježi, koji se budi i kada osjećamo bol ili smo suočeni s prijetnjom. Objašnjeno je tako zašto škakljanje može biti stresno za one koje se škaklja, ali i zašto ne možemo škakljati sami sebe. Neki znanstvenici smatraju kako činjenica da u stresnim situacijama reagiramo smijehom može ukazivati na evolucijsku tehniku preživljavanja kako bismo pokazali podređenost osobi koja nas napada, kako nas ne bi povrijedila. Pa drugi put kada nekog škakljate a on vam govori da prestanete, nemojte misliti da se smije radi ugode, možda je to samo način mozga koji daje do znanja da je dosta škakljanja.