Davanje djece rođacima koji ih nemaju bio je običaj u Crnoj Gori o kojem se uglavnom ne govori. Porodica Bibić iz Rožaja njegovala je ovaj običaj, pa je Zekrija Bibić koji je kao beba poklonjen ujaku i sam svog sina po rođenju dao bratu. U Rožajskom selu Paučina Zekrija Bibić rastao je odvojen od braće i sestara. Kada je napunio 11 godina, Zekrija se vraća u rodno mjesto i upoznaje biološku porodicu. Zekrija se oženio i dobio devetoro djece, međutim jedan od njegove braće bio je bez poroda. Riješio je da ponovi istoriju, sina starog 20 dana predaje bratu. To je pomalo i obaveza, ja imam djecu, moja sestra nema djecu, ja sam obavezan da im pomognem, ja znam da će njima biti bolje kod novih roditelja jer ja imam desetoro djece, što je slučaj u većini porodica u tadašnjem vremenu. To je ta duboko usađena humanost koju mi vučemo sa islamskim vaspitanjem i shvatanjem značaja porodice. Sudbina je ponovo spojila oca i sina pa su postali komšije. Bog ga je opet doveo i živimo opet zajedno ovdje u Paučin, ja ga zovem novi komšija, kaže kroz osmijeh Zekrija, koji ima 71 godinu i 27 unučadi.