U znak žalosti za pokojnikom rodbina od smrti počinje da nosi crno odijelo. Žene su ranije nosile crnu maramu, a muškarci crnu košulju ili flor. To se nosi godinu dana, i za to vrijeme rodbina ne učestvuje u veseljima, ne igra i ne pjeva. Međutim, danas se dopušta da se crnina obavezno nosi do 40 dana, a po želji pola godine ili godina. Ovde treba naglasiti da se bez obzira kada se desio smrtni slučaj u porodici, obavezno slavi krsna slava na isti način kao i uvijek. Pogrebna povorka nikako ne treba da ide preko polja i livada ili kroz stado. U pojedinim ruralnim krajevima naše zemlje smatra se da rođaci koji su rođeni istog mjeseca imaju istu sudbinu. Odnosno, smrću jednog vrlo brzo nastupa i smrt drugog. Da bi se to izbjeglo, prilikom organizovanja sahrane vrši se otkup mrtvaka. Postoje i vjerovanja i običaji nakon sahrane vezani za parastose. Oni su posebno izraženi u vlaškom kraju. Ljudi koji se nađu na sofri ne smeju da ustanu sve dok sa ručkom ne završi najstarija osoba za stolom. Time se štite mlađi od prerane smrti.