Razvoj interneta te CD i DVD shopova, čije je vrijeme također prošlo, istovremeno je značio kraj za videoteke te su se jedna po jedna zatvarale i gasile. Nove tehnologije ugušile su ovu vrstu usluga, a ono što stariji često znaju pomenuti jeste da mlađe generacije nikad neće spoznati čar pronalaska omiljenog filma u videoteci i njegovo iznajmljivanje. Videoteke u BiH su bile izuzetno popularne i nakon rata, a sa vremenom uvođenja satelitskih antena, kablovskih kanala i interneta polako su nestajale. Od 2010. godine do danas su u potpunosti nestale. Zanimljivo je da je u susjedstvu jedna videoteka, preživjela. Naime, radi se o videoteci Pauk koja i dalje opstaje u vremenu interneta i društvenih mreža. Često je zovu videotekom s dušom jer i dalje simbolizira duh jednog vremena. S tim u vezi, pitali smo Sarajlije da nam opišu sjećaju li se videoteka, koliko često su ih posjećivali te šta misle o novim tehnologijama. Jedna od anketiranih kazala je da je išla često i to ciljano da bi uzela neke filmove koje nije stigla pogledati u kinima. Među onim mlađim koje smo sreli, znali su šta su videoteke, a ideju povratka u ovo vrijeme i život bez interneta jedan mladić nam je kazao da bi to vjerovatno bilo dobro te da bi filmovi bili način za druženje s prijateljima kroz zajedničko gledanje. Videoteka je ljudima bila razonoda i prozor u svijet filma. Mirsada Ćerić zajedno sa svojim suprugom bila je vlasnica videoteke MM tokom 80-ih godina te je u razgovoru za Klix.ba opisala kako je taj posao izgledao. U to vrijeme, suprug i ja smo imali videoteku, a otvorili smo ju uz svoje primarne poslove za našu kćerku kako bi stekla radnu naviku, tada je studirala. Uzevši u obzir da smo imali uslove, unutra smo napravili i videoklub, tu su posjetioci mogli sjediti i gledati filmove, unutra su bile i televizije. U to vrijeme je to bilo prilično napredno. Imali smo znatan broj kaseta, pojašnjava nam na samom početku. Ističe da su kupovali kasete, a da su se među njima mogli naći originali i brojne kopije. Na kraju se osvrnula na nove tehnologije. S jedne strane, ja jesam starija generacija, imam 72 godine, nema sadržaja na koji smo naučili. Služim se potpuno internetom, ali stvar je u tome kako ga omladina koristi i generalno za šta se sve danas koristi, zaključuje Ćerić.