Ako se Zapad ne trgne njegovi VOJNICI ĆE GINUTI Potresne ispovijesti iz ukrajinskog grada sravnjenog sa zemljom

BBC je objavio potresnu reportažu iz Avdijevke grada na istoku Ukrajine koji ruske snage pokušavaju da osvoje već mjesecima pa su ga pretvorile u ruševine. Prema posljednjim informacijama pad Avdijevke je samo pitanje vremena. Čovjekova šaka izgledala je neprepoznatljivo. Kao razbijena i natučena breskva. Ili poput kamena, rekao je ukrajinski vojni hirurg lupkajući po smrznutim prstima. Bio je to drugi slučaj promrzlina koje je liječio tog jutra stojeći pokraj improvizovanog operacijskog stola skriven unutar kućice u blizini opkoljenih ruševina ukrajinskog grada Avdijevke na prvoj liniji fronta. Vjerovatno će izgubiti obe ruke, rekao je hirurg namršteno. Dok se ruska invazija približava kraju svoje druge godine, raspoloženje među ukrajinskim vojnicima se pogoršava. Iscrpljenost, frustracija zbog nedostatka oružja i spoznaja da neće biti brze vojne pobjede sve to uzima danak. Jutros mi je ubijen najbolji prijatelj, vikao je jedan bradati vojnik, uz kišu psovki i nalet hladnog vazduha, dok je upadao kroz stražnja vrata u dobro skrivenu poljsku bolnicu 47. brigade. Nekoliko trenutaka kasnije još su dvojicu ranjenih muškaraca uveli na drugi ulaz Vadim, 48, pogođen je gelerom u nadlakticu tog jutra dok je njegova jedinica napadala ruski položaj u Avdijevki. Jako je teško napolju, rekao je dok je hirurg, stariji poručnik po imenu Vitalij, došao da pogleda ranu, a dva vojna medicinara sjekla Vadimovu prljavu uniformu. Nemamo dovoljno oružja koje nam je prijeko potrebno, dodaje. Teško je. Neprijatelj ima puno svega, svake vrste opreme, a mi nemamo gotovo ništa, rekao je drugi ranjenik, 24-godišnji Andrij, prije nego što se trgnuo od bola. Ruska artiljerijska granata pogodila je njegov rov preko noći, komad šrapnela mu je probio gležanj. Hirurg Vitalij je prije rata radio u dječjoj bolnici. Umorno je govorio o svom prošlogodišnjem iskustvu amputacije udova tokom neuspjele ukrajinske protivofanzive preko ruskih minskih polja te o naizgled beskonačnom saniranju rana od šrapnela. Pozivam Zapad da bude odlučniji u pružanju pomoći Ukrajini, jer ako to ne učini, prije ili kasnije će se njihovi vojnici morati boriti protiv ovog zla koje je napalo našu zemlju. Uzrujani smo, rekao je ukrajinski oficir Oleksij iz ukrajinske 110. mehanizovane brigade, stojeći pokraj ogromnog mobilnog topa dok je zvuk ruskih pušaka tutnjao u daljini. Trenutno imamo dvije granate, ali nemamo eksplozivnih punjenja za njih, tako da ih ne možemo ispaliti, rekao je Oleksij. Sugerisao je da su nestašice municije opšteraširene i da su imale dramatičan uticaj na borbe u Avdijevki. Osjećamo veliku odgovornost za naše momke koji se trenutno bore u gradu, naoružani samo jurišnim puškama, rekao je on. Situaciju je uporedio s početkom 2022, kada je takođe nedostajalo municije, a on je bio ranjen. Brinem se da ćemo i sada imati velik broj žrtava, čemu sam tada svjedočio u vojnoj bolnici, rekao je Oleksij. U poljskoj bolnici dva nova ranjenika sada su previjena. Stariji čovjek Vadim ustao je kao da će otići. Tvrdi da je spreman da se vrati svojim drugovima u rov, ali lekar je insistirao da mora da pričeka najmanje nedjelju dana. Hirurg Vitalij ismejao je ideju da neki ukrajinski vojnici možda namerno dobijaju promrzline kako bi izbegli paklene uslove na prvim linijama fronta. To je apsurdno. Morao bi biti potpuni idiot. Mi nemamo takvih dezertera i nikada se nisam susreo s takvom situacijom. Naprotiv, naši borci su odlučni da ostanu, rekao je. Ali uslovi su ekstremni i oni moraju da sede u rovovima bez peći na -15 ili -20 jer će svaka toplota biti vidljiva Rusima kroz termovizijske uređaje. Ruski vojnici snimili su bojno polje istočno od Krasnohorivka, sjeveroistočno od Avdijevke. Navodno je od brigade od 4,000 ljudi ostalo 30 posto. Tijela svuda. Svi su naši. Jedno je rat, ali ovo je mlin za meso, čuju se na snimku koji je previše uznemiravajuć da bismo ga.