Mnogi Srbi prave veliku grešku a da nisu ni svjesni

Smrt bliske osobe jedna je od najtežih stvari koje se mogu dogoditi čovjeku. Ipak, to je dio prirodnog procesa koji je neminovan, te se moramo pomiriti sa njim. Međutim, kada se to desi emocionalni šok je prevelik da bismo trezveno razmišljali, te se susrećemo sa raznim pitanjima, na koja često nemamo odgovor. Psiholozi vjeruju da će stvari pokojnika nehotice podsjećati na njega, izazivajući već razbijenu psihu onih oko njega. Vidovnjaci bukvalno osjećaju mrtve stvari i upozoravaju ljude da ne nose stvari teško bolesnih ljudi i onih koji su patili prije smrti. Crkva, naprotiv, smatra da stvari pokojnika treba podjeliti siromasima, da se stvarima daju drugi život, pa da se oni zauzvrat mole za dušu pokojnika. Od davnina ljudi su vjerovali da odeća mrtvih počinje da zrači mrtvu energiju, što loše utiče na žive, pa stoga sve lične stvari su spaljene. Mnogi ljudi misle da ako su imali topao odnos sa preminulom osobom, onda se njegove stvari mogu nositi kao uspomena, a tamo, u raju, pokojnik će biti zadovoljan što njegove stvari nastavljaju da žive, a ne bacaju se u smeće. Vjeruje se da je odjeća koju je nosio pokojnik često, već nakon 40 dana, postaje nosiva. Postoje neka sujeverna pravila, možda imaju pravu pozadinu, možda su u stanju da vas na psihološkom nivou postave da je odjeća očišćena. Strogo je zabranjeno nošenje ličnih stvari preminulog, koje je često nosio ili koje su bile kod njega kada je smrt neposredno nastupila. Mnogi pokojnika sahranjuju, ne skidajući mu burmu, ručni sat, naprsni krst. Posebno morate biti oprezni sa stvarima osobe koja je umrla od teške bolesti,