Banjalučkom piscu Stevi Grabovcu svečano je danas uručena NIN ova nagrada za roman godine za delo Poslije zabave. O značaju ove nagrade i o tome kako mu izgleda život u centru medijske pažnje, 70. jubilarni dobitnik NIN romana godine govorio je za Blic TV. Mislim da je ona veoma, veoma značajna, prije svega za roman. I prije svega je potrebno da, kako sam rekao i u govoru, da nekako svjetlost reflektora budu uperena na tu knjigu, Da ona dopre do što većeg broja čitalaca, do što većeg broja sagovornika, jer ja sam zapravo u svojoj knjizi tražio sagovornike, mnogo više nego obične čitaoce. Da suštinski dopru do te teme o kojoj knjiga govori zapravo. Da je stvarno shvate i prihvate. To je to, a što se mene tiče lično, naravno, dobiti najznačajnije književno priznanje u regionu, nema potrebe da komentarišem bilo šta. U romanu se prožimaju ratovi devedesetih i zločini iz profiterstva, ali kako pisac navodi, otkrivanje zla je jedan od najzahtjevnijih poteza u čovjekovom životu. Mislim da književnost zapravo ne može mnogo da učini. Književnost je zapravo samo tu da ukaže na neke stvari, da zabilježi neke stvari i da probudi u ljudima emociju, da prenese nešto, sačuva nešto od zaborava. Ako na bilo koji način ukaže ka tome, to je dobro. Glavna razlika između pisca junaka u djelu i pisca u stvarnom životu nije velika kada se piše iz ličnog iskustva. Razlika je zapravo suštinski u tome što je taj moj junak književni junak. Ali realno gledano, ovo je lična priča, tako je i taj junak ličan, i on je dio mene. U suštini, to su moji doživljaji, moje emocije, moji stavovi.