Više od desetljeća pakla proživjele su psihički oboljele majka i kćer prije nego što je sustav reagirao na brojne prijave da im je neophodna pomoć. Stanovnice općine na sjeveru Crne Gore su 17. siječnja smještene na odjel psihijatrije nakon što je, tvrde mještani, 41 godišnja žena više od deset godina provela u svojevrsnom ropstvu, zaključana u stanu. Mještani su više puta prijavljivali policiji i Centru za socijalni rad da majka drži kćer zaključanu u stanu, ali su nadležni odgovarali da nemaju zakonsku osnovu za postupanje. Jedan od stanovnika tog kraja ispričao je da djevojku nije vidio deset do petanest godina. U osnovnoj i srednjoj školi bila je odlična učenica i druželjubiva djevojka. Majka je rijetko pozdravljala i nije imala prijatelja. Počele su kružiti razne priče. Majka niko nije puštala u stan, susjedi su prijavljivali slučaj policiji i Centru za socijalni rad, ali svi su rekli da ne mogu nasilno ući bez odobrenja tužiteljstva. Konačno je tužilaštvo odobrilo da se nasilno uđe u stan, što je i napravljeno. Majka je zapomagala i vikala da joj ne uzimamo kćer, ali su obje vozilom hitne pomoći, uz pratnju policije, odvezene i smještene na odjel psihijatrije. Žiteljke opštine na severu Crne Gore su 17. januara ove godine smeštene na odeljenje psihijatrije nakon što je, kako tvrde meštani koji su prijavljivali slučaj, devojku (41) više od deset godina majka držala u svojevrsnom ropstvu, zaključani u stanu. Meštani su ispričali Vijestima da su u više navrata policiji i Centru za socijalni rad prijavljivali da majka drži ćerku zaključanu u stanu, ali da su nadležni odgovarali da nemaju zakonskog osnova da reaguju. Vijestima je potvrđeno da se hororom sa severa Crne Gore bavi i nedavno izabrani vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji je naložio da se preispita rad postupajuće tužiteljke u slučaju kakav se ne pamti. Jedan od stanovnika tog kraja, Vijestima je ispričao da devojku nije video deset do petnaest godina. Reč je o devojci koja je u osnovnoj i srednjoj školi bila odličan đak, druželjubiva. Za razliku od nje, majka je bila drugačija, retko kome bi se javila kada prođe pored njega, nije imala prijatelja. Devojka je otišla da studira van Crne Gore i od tada se sve promenilo. Ubrzo se vratila i krenule su priče da se sa njom nešto desilo. On kaže da su u početku majka i kćerka znale da prošetaju gradom i da je devojka odjednom nestala. Dok su šetale, nisu komunicirale sa meštanima. Odjednom, devojku više nismo sretali, samo majku. Znali smo da je majka drži zaključanu u stanu, čak je i preko prozora stavila letve, da ne bi neko slučajno provirio unutra i video šta se kod njih dešava. Počele su, kao i što to uvek biva, razne priče da kruže. Majka nikoga nije puštala u stan, komšije su više puta prijavljivale slučaj policiji i Centru za socijalni rad, ali svi su rekli da ne mogu nasilno da uđu u stan bez odobrenja tužilaštva. O tome koliko je sistem zakazao svedoči i događaj iz 2021. godine koji opisuje sagovornik. On tvrdi da se dogodilo da majka nije mogla da uđe u stan jer je nešto unutra palo i zaglavilo vrata, pa je bila prinuđena da pozove pripadnike Službe zaštite i spasavanja. Ušli smo preko balkona i videli devojku kako leži na podu pokrivena ćebetom. Ništa nije pričala. Napravili smo nekoliko fotografija da bismo mogli da ih pokažemo nadležnim službama kako bi reagovali. Tvrdi da je fotografije pokazao socijalnim radnicima i policiji, čiji su službenici odmah otišli kod njih, ali majka nije htela da im otvori vrata. Kako su mi rekli, tri puta su slali zahtev tužilaštvu da im dozvoli da nasilno uđu u stan, ali sva tri puta su odbijeni. Ne znam zbog čega. Pre dvadesetak dana slučaj je ponovo prijavljen i konačno je tužilaštvo odobrilo da se nasilno uđe u stan, što je i urađeno. Priča da je devojku zatekao u istom položaju i na istom mestu gde ju je video i pre tri godine. Bila je zgrčena, ništa nije pričala i samo smo po disanju i treptanju očiju znali da je živa. Majka je zapomagala i vikala da joj ne uzimamo kćerku, ali su obe kolima hitne pomoći i uz prisustvo policije odvezene i smeštene na odeljenje psihijatrije. Zaista je strašno da tolike godine niko nije reagovao. Sigurno bi njeno stanje bilo mnogo bolje nego što je sada i neko zbog svega ovoga mora da odgovora. Iz bolnice su Vijestima kazali da je devojka na odeljenju psihijatrije lečena 2011. i 2012. godine i da je tada došla u prisustvu socijalnog radnika. Tada je navedeno i da se protiv majke vodi prekršajni postupak zbog maltretiranja i fizičkog zlostavljanja kćerke. Devojka je tada upućena u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Kotoru radi daljeg lečenja i dijagnostike. Kada je 17. januara ove godine dovezena u bolnicu, službenik MUP-a je zdravstvenim radnicima saopštio da su videli da je pacijentkinja izašla iz kuće već deset godina. Majka je lekarima navodno kazala da je pre više od deset godina sud naredio njeno posmatranje i da je poslata u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Kotoru, gde je ostala pola godine, kao i da smatra da nije psihički bolesna, iako ima dij