Potresna ispovijest Slobe Radanović o očevoj teškoj bolesti i smrti

Pjevač Sloba Radanović ostao je bez oca prije pet godina, a sa gubitkom se nikada nije pomirio. Za oca Dušana je bio vrlo vezan, te upravo tu činjenicu povezuje sa predosjećajem koji je imao neposredno pred njegovu smrt. Slobodan Radanovićje sada otvoreno govorio o gubitku jedne od najbližih osoba u svom životu, te otkrio da je bio spreman na očevu smrt, budući da je rak pluća uzeo maha. Poslije nastupa sam otišao kod oca u bolnicu i vidio ga tad posljednji put, znao sam da će biti posljednji put, htio sam da ostanem, ali mi nisu doktori dali On je preminuo u pola četiri ujutro, ja sam se baš u tom momentu probudio imao sam predosjećaj da se nešto desilo, pred zoru sam zaspao, tad me probudio drug na vratima i rekao da je otac preminuo, rekao je Sloba, te otkrio kako je saznao za očevu opaku bolest. Bili smo spremni za to, Sve se desilo za dva mjeseca. Od zdravog čovjeka za kojeg smo mislila da će doživjeti duboku starost, nestao je za mjesec i po dana. Taj trenutak kad sam saznao za bolest, sjećam se vozio sam ga na pregled, sjedio je do mene kad me doktor nazvao i rekao da je u pitanju ono najgore. Metastaze su već bile svuda, imao je rak pluća, ali ga nije to ubilo, metastaziralo je na cijelo tijelo, imao je samo 30 metastaza na mozgu čovjek se samo ugasio, nisam mogao da mu kažem šta je, on je mislio da je šlog. Konsultovao sam stručnjake, ali rekli su mi da nema spasa, samo da mu se olakša bol do kraja, zaista nije jauknuo do zadnjeg dana. Najteže mi je padalo kad dođem u posjetu, a on me ne prepozna, sa knedlom u grlu rekao je Radanović. Radanović ističe da mu je otac bio uzor tokom života, te da je najveće vrijednosti usvojio upravo od njega. Moj otac je bio najbolji čovjek koga sam poznavao. Jedna čista duša ništa u životu nije uradio što bi naštetilo drugom. Tako je učio i mene da sve radim pošteno, da se izborim za sebe. On je bio čovjek flegma, skupljao je sve u sebi, držao u sebi to sam povukao na njega, držim neke stvari sam sebe pojedem iznutra, Bolje bi bilo da kažem u tom trenutku kada mi zasmeta, da to izbacim, međutim ćutim dugo to nosim u sebi i sebi škodim, a takav je i on bio, gledao je da ne povredi druge. Piše Blic. Radanović također spominje kako mu je majka drugačija od oca, da je žustrija i da mi je žao što nemam to na nju, da nema oštrinu prema ljudima. Moj otac je bio najbolji čovjek koga sam poznavao. Jedna čista duša ništa u životu nije uradio što bi naštetilo drugom. Tako je učio i mene da sve radim pošteno, da se izborim za sebe. On je bio čovjek flegma, skupljao je sve u sebi, držao