U današnje vrijeme nositi prezime je sasvim obična stvar, ali nisu sva prezimena isto tako obična. Prezimena u našim krajevima se tek od 1842. godine uvode kao obavezan vid identifikacije. Prezimena su najčešće nastala po imenu oca, ali i po zanimanju roditelja, mjestu u kome je porodica živjela, kao i po očevom nadimku. Tako su Srbi u Budimu nosili prezimena poput Gužva, Debeljković, Erceglija, Živin, Kljakavi, Kobila, Tot, ali i Majstor, Mali, Šteta, Čupavi i Čarapa. Neobična su i prezimena porijeklom iz Hercegovine, a koja se mogu čuti i u Srbiji. Takva su na primjer Agbaba, Guzina i Guzičić, Istinić, Prdić, ali i Zaklan i Prdavica. Tu je i prezime Habenšus, Avram, Tupeša, ali i Jakuš, Šipka, Kartal, Bencuz i Drakul. Može zvučati smiješno i kada se nekome predstavite, pa uz svoje ime glasno izgovorite prezime Zvijer, Osoba, Četnik, Kuga, Dronjak ili pak Bu. Ima i onih koja danas zvuče vulgarno kao što su Špička, Kenjalo, Kurić i Karagaća.