Današnja klima svedena je na sebičnost u svakom smislu

Današnja klima svedena je na sebičnost u svakom smislu. Socijalnom, političkom, pojedinačnom. Postajemo samobitni, a činjenica je da tako ne možemo opstati, kaže Stevo Grabovac, laureat NIN ove nagrade za Blic. Književnost nije tu da opravdava, ali ni da sudi. Šta je bio motiv, pokretač za nastanak romana Poslije zabave i otkud baš takav naslov? Motiv je bio jedan užasan zločin, kako se kaže na samom početku romana. A onda se sve pretvorilo u ne mogućnost pisanja o jednom takvom užasu, u jedan proces koji je godinama trajao, a to šta je sve pratilo taj proces nekako je i osnova ovog romana. Šta ne znači, ne donosi život u svetu koji je za čoveka pojedinačno i ili društveno umro? Donosi upravo to. Potpunu samoću. I borbu da se čovjek kroz svoje postojanje nekako pomiri s okruženjem u kome živi. Iskustva rata i stradanja kojima smo svjedočili na samom početku svog iole zrelog postojanja oforme nas na takav način da više nikada ne možemo imati naivnu vjeru u ljude. I pokušaj povratka te vjere dolazi kroz pisanje, kroz potragu za ljubavlju, vjeru u dobro. Drugačije je nemoguće. Teško je reći šta čovjeka pretvori u zvjer. Obično se kaže, ne možeš suditi ako nisi bio u tim prilikama, no ako ne osuđujemo, zar ne opravdavamo samim tim. Pokušavamo da postavimo pitanja, a pitanje zla je jedno od onih po kojem vrijedi i treba kopati. U obrazloženju se, između ostalog, kaže da je Poslije zabave roman o ocu, zločinu, porodici, prijateljstvu, odrastanju sa temom dvojništva, da uokviruje tematski različite segmente koji knjigu čine presekom jednog života. Rekli ste da je otkrivanje zla jedan od najzahtevnijih poteza u čovekovom životu. Koliko su ljudi danas, ne sposobni i/ili ne voljni za to? Otkrivanje zla jeste nešto na čemu moramo raditi, moramo se boriti da zla bude bar manje, ako ga već ne možemo iskorijeniti. No, težnja ka dobru je jedina plemenita, ta borba.