Neka su istraživanja pokazala da žene, od svih kućanski poslova, najviše vremena provode perući, peglajući i slažući rublje. I dok neke u tome uživaju, drugima je taj kućanski posao prava noćna mora. Bez obzira na to pripadate li prvoj ili drugoj skupini, zasigurno u kući imate barem jednu košaru za rublje koju koristite kako biste iz perilice mokru odjeću prebacili na mjesto na kojemu ju želite osušiti. To sasvim obično kućansko pomagalo preko cijele površine ima rupe i obično je izrađeno od plastike. Naše su mame i bake koristile pletene košare izrađene od trske, također prekrivene rupicama. Masovna proizvodnja trske je pretvorila u plastiku, ali jedan detalj se zadržao do danas, a to su rupice.
Glavni razlog zbog kojeg košara za rublje ima rupice jest kako bismo lakše s njome mogli rukovati i lakše je podizali. Plastika je sama po sebi dosta lagana, a kada je probušena postaje još laganija. Proizvođači prvenstveno zbog toga izbuše gotovo sve košare za mokro rublje, ali i one u kojima skupljamo prljavo rublje.
Drugi razlog za rupice jest protok zraka. Mokra odjeća ima tendenciju pokupiti vrlo neugodan miris ako dugo stoji na hrpi. Rupe na košari za oprano, ali i za prljavo rublje omogućavaju da zrak struji kroz predmet i tako čuva svježinu odjeće. Na primjeru košare za prljavo rublje koja nema rupice, neugodan miris znoja može se pojačati.