Već u 19. stoljeću usporedno s razvojem prometa razvijala se i prometna signalizacija, tada u prvom redu željeznička. Cestovni prometni znakovi kakve poznajemo danas nastali su kasnije i koriste se tek stotinjak godina. Postali su nužni jer su se početkom 20. stoljeća istovremeno na cesti našli omnibusi na parni pogon i konjske zapreke. Točno dvije nesreće bile su dovoljne da se nešto poduzme. Kada su ceste zauzeli osobni automobili koji su sve češće prelazili i državne granice, javila se potreba za ujednačenim sustavom međunarodnih propisa. Prva Konvencija o cestovnom i automobilskom prometu sklopljena je 1909. godine u Parizu i na njoj su određeni oblici znakova. Znakovi opasnosti dobili su oblik istostraničnog trokuta s vrhom prema gore, za znakove izričitih naredbi određeno je da budu okrugli, a znakovi obavijesti pravokutni. Godine 1931. također u Parizu potpisana je konvencija o unifikaciji prometnih znakova i signala na cestama, a najvažnija sklopljena je u Ženevi 1949. Tada je ustanovljen Protokol o signalizaciji na cestama temeljen na simbolima, a dvadesetak godina kasnije on je izmijenjen i dopunjen. Tada je recimo uveden i osmerokutni znak za obvezno zaustavljanje kao jedini znak takvog oblika, kako bi se isticao i kako bi se naglasila njegova važnost. I Pariška i Ženevska konvencija propisivale su jednake prometne znakove bez pisanih naredbi i upozorenja, kako bi ih mogli razumjeti i stranci i nepismeni. Tako su i kod nas prestali postojati znakovi koji su riječima upozoravali na odron kamenja, pozor divljač, pitka voda, opasnost od požara, odnosno zamijenjeni su slikovnim znakovima. Europa se odlučila za sustav određen Protokolom, dok su druge države i kontinenti imale svoje prometne sustave. Unifikacija i normiranje prometnih znakova na međunarodnoj razini organizirana je 1968. godine na Konferenciji cestovnog prometa u Beču. Ponekad zbog objektivnih, tehničkih, ekonomskih i političkih razloga, a ponekad zbog različitih navika u različitim dijelovima svijeta, nije lako usuglasiti i pomiriti svijet što se tiče prometnih znakova. Zato, i uz to što na različite načine prometni znakovi izriču važne obavijesti, zabrane ili upozorenja na opasnosti, neki su još malo neobičniji. Neki zato što uopće ne biste očekivali opasnost na koju upozoravaju, neki zato što su opasnost, upozorenje ili zabrana vrlo kreativno izraženi, a neki su krajnje bizarni, ako već ne zbog onoga što prikazuju, onda zbog mjesta na kojem to pokazuju. Nas je najviše začudilo da na rubu klifova, visećih platformi i sličnih mjesta treba postaviti znak na kojem je i napisano i nacrtano da se tu ne biste trebali fotografirati jer možete nastradati.