Obred osvećenja vode ima svoje korijene u ranim periodima hrišćanstva što potvrđuju stari spisi poput apostolskih ustanova. Međutim, iako je veoma star, nije postojalo čvrsto utvrđeno pravilo o mjestu, vremenu i načinu sprovođenja ovog obreda. Razlike su postojale u ritualima, ali su svi sadržavali osnovne elemente kao što su molitve pozivanje Svetog Duha, blagosiljanje u obliku krsta i potapanje u vodu, što su i danas neizostavni dijelovi svakog obreda osvećenja vode. Veliko vodoosvećenje se vrši dva puta u godini na Krstovdan, Navečerje Bogojavljenja, i na Bogojavljenje, u kome se sjećamo Krštenja Isusa Hrista u reci Jordan. Malo vodoosvećenje vrši se u različitim prilikama, pri drugim crkvenim činovima i obredima, na Vaskrs i pred krsnu slavu domaćina, pa i na traženje pojedinih vjernika, u svako vrijeme i na svakom mjestu, u kući, u polju, u vrtu i tako dalje. Koliko se dugo može čuvati sveta vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs? Nakon jedne godine kada stigne nova vodica, šta se radi sa starom? Po narodnom predanju, ostatak se sipa u bunar, rijeku ili cvijeće, tamo gdje se neće izložiti gaženju i obesvećenju. Međutim, sveta voda, posebno ona koja se koristi tokom Bogojavljenja i koju ljudi čuvaju u svojim kućama, može se čuvati neograničeno dugo i ne gubi svoju blagodatnu moć niti postaje loša. Postoje porodice koje čuvaju Bogojavljensku vodicu više od 30 godina, dodajući svake godine malo nove vode iz crkve u flašu sa starom. Tokom posta, preporučuje se da se svakog jutra uzima mala količina Uskršnje svete vode prije jela. Osvećena vodica za krsnu slavu sva se upotrebi na pravljenje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gutljaj za osvećenje duše i tijela.