Neko više voli da ga presuši, neko pak voli da ga ostavi živo, a neko ima poseban način na koji loži vatru prilikom sušenja mesa. Bilo kako bilo, svaki pravi domaćin ima dobar i provjeren način kako pravi ovaj preukusan delikates – sušeno meso. Higijena je jako bitan faktor u procesu sušenja mesa. Pre svega svi sudovi i sve što dolazi u dodir sa mesom mora biti čisto. Nakon tranžiranja meso mora da se ohladi i ocijedi. Određeni broj bakterija se pojavljuje na ovakvim proizvodima, koje ipak nisu štetne za ljude. Izbor pravog komada mesa zavisi pre svega od samog domaćina. Od loženja, debljine i vrste mesa zavisi tekstura mesa nakon sušenja. Dodavanjem soli dolazi do skupljanja vlakana u mesu i otpuštanja vode što skraćuje proces sušenja. Trebalo bi biti oprezan sa bijelim lukom, jer ako se doda veća količina lako nadvlada sve ostale ukuse. Neki meso nakon marinade na kratko potope u vodu, kako bi se smanjila količina soli na površini i da bi se ublažio ukus marinade. Ukoliko nemate uslove, meso zakačite da stoji minimum 12 sati pre loženja vatre, a poželjno je i duže. Od velike je važnosti da temperatura bude niska, kako bi se spriječila mogućnost kvarenja mesa. Pored toplote i vazduha čak i mraz suši meso, jer smanjuje količinu vode u mesu. Idealno je da se meso suši na žaru sa što manje dima. Za sušenje mesa potrebno je odabrati kvalitetno drvo. Savršeno osušeno parče mesa može da stoji van frižidera cijele godine, a da se ne pokvari. Nakon hlađenja meso iseći na komade i spakovati u kese. Papirne kese bolje čuvaju ukus mesa.