Ispovijest bolesnog Srbina koji nije vjerovao u Boga Otišao sam na OSTROG I DOŽIVIO ČUDO a onda sam napravio grešku

Jedna od mnogih koja se i danas prepričava je da se navodno svake godine do svoje smrti uoči Lučindana u svetom Ostrogu u Gornjem manastiru mogao se vidjeti jedan stariji čovjek poodmaklih godina Legenda kaže da je ovaj osamdesetogodišnjak kad god je bio u mogućnosti dolazio pod Ostrog da se pomoli Bogu a dan uoči Svetog Luke nikada nije propuštao da sa velikim strahopoštovanjem i molitvenom usrdnošću ne pristupi ćivotu Svetoga Vasilija da mu zablagodari što ga je u mladosti iscjelio od teške bolesti zgrčenosti tijela i kroz to ga priveo poznanju Boga To je prema legendi bio dobro poznati čovjek i domaćin Petar oprivica Jedne godine uoči Sv Luke pred samo veče uđe u kancelariju Donjeg manastira čika Petar i pošto se sa svima prisutnima pozdravi reče da dolazi iz Gornjeg manastira Pošto sjede izusti Danas je oče igumane tačno 50 godina od dana kada sam teško bolestan donijet kod ćivota Sv Vasilija Oni koji su se tu našli zamoliše ga da podrobno ispriča o svom čudesnom iscjeljenju posredstvom Sv Vasilija Udovoljavajući želji svih prisutnih čika Petar ispriča i ništa ne zataji U svojoj mladosti pripadao sam naprednoj struji kako se tada smatralo te nisam ni u šta vjerovao Odbacivao sam svaku vjeru u Boga U neku moć sveca takođe nisam vjerovao Pri svem tom bio sam poznati hulitelj imena Božijeg Sve sam psovao i svetinje ismijavao Ali sveblagi Bog nije dopustio da dugo ostanem u takvom teškom bezakonju U januaru 1920 godine teško se razbolim Moja bolest je bila nepodnošljiva ne samo za mene nego i za moju familiju U tim nevoljama umjesto da se obratim Bogu ja sam sve više i više hulio na Boga Uzalud su me roditelji braća i sestre odvraćali od psovke i bezverija Bolest se svakim danom pogoršavala i na kraju počeo sam se grčiti Uzalud sam se mučio i trošio novac od ljekara do ljekara od travara do travara pomoći nije bilo Naprotiv muke su bile teške i nepodnošljive Moji su bili izgubili svaku nadu da ću ikada ozdraviti U toku ovih neizdrživih muka često su mi govorili i savjetovali da pođem u Ostrog kod Sv Vasilija Dok sam nevolje mogao trpiti takve savjete nisam prihvatao jer u to nisam vjerovao prenosi Alo No pritešnjen bolovima i dugom vezanošću za postelju pristanem da pođem u Ostrog Sa teškom mukom baš na taj sveti dan moj mlađi brat Luka me dovede u Gornji manastir Pristupih Svetitelju a potom izađoh napolje da se malo odmorim Mladi jeromonah Boris ažanegra kasnije iguman manastira Praskvice saznavši potanko o mojoj bolesti utješi me riječima da će mi Gospod i Sveti Vasilije povratiti zdravlje ako budem čvrsto vjerovao i iskreno se molio Potom mi je kod ćivota Svetitelja očitao molitve i svršio bdenije Noć sam prenoćio u crkvi i na moju radost baš tu noć osjetim veliku olakšicu Sutradan siđem u Donji manastir i ovde mi pokaza rukom na crkvu svrše osvećenje masla Poslije ovoga vratim se kući u Nikšić sa smanjenim i podnošljivim bolovima Takvo stanje trajalo je nekoliko dana sve dok jednoga dana nisam ušao u radionicu i vidio da jedan posao nije dobro uradio moj mlađi brat Đorđije Tada sam po mojoj zloj navici ljuteći se na brata počeo da vređam ime Božije i Njagovih Svetitelja I gle čuda Istog časa nastupe bolovi neuporedivo teži nego oni prije odlaska u Ostrog Tada sam se uvjerio čvrsto i nepokolebljivo da postoji Bog koji kažnjava i nagrađuje ajao sam se sa suzama u očima što uvredih milosrđe Božije Suze ne bjehu dovoljne da operu moj grijeh i moju drskost Stanje moje bolesti svakim danom se pogoršavalo i bivalo sve očajnije U takvom stanju sam proveo puna četiri mjeseca Živci su mi prosto gorijeli Imao sam osjećanje da se nešto zapalilo u meni i na meni Osim toga zapaljenje živaca potpuno me je zgrčilo tako da glavu nisam mogao odvojiti od kolena U tim neizrecivim mukama dočekah proljeće Nešto me je neodoljivo vuklo u Ostrog To je bila želja i mojih domaćih I čim popusti zima moj najmlađi brat Filip posadi me na konja i na Teodorovu subotu noću dođem u Gornji manastir Tu mi je opet pročitana molitva i svršeno bdenije ako je osvitala Prva nedjelja Velikog posta to siđem u Donji manastir na sv liturgiju gde se i pričestih Posle ovoga zahvaljujući milosrđu Božijem onih teških i nesnosnih bolova je nestalo Mogao sam se polako kretati To mi dade snage i podgrija želju da pođem i u manastir Ždrebaonik da se poklonim i Sv Arseniju Bog mi dade snage te i tu želju ispunih IzmanastiraŽdrebaonika sam se vratio kući Bolovi ne bjehu potpuno nestali ali bjehu podnošljivi No sada sam se