Uragani postaju toliko jaki zbog klimatske krize da bi njihovu klasifikaciju trebalo proširiti i uključiti oluju kategorije 6 čime bi se skala povećala sa standardnih od 1 do 5 na od 1 do 6 prema novoj studiji. Tokom protekle decenije pet oluja bi bilo klasifikovano u ovu novu kategoriju 6 jačine, rekli su istraživači, što bi uključivalo sve uragane sa stalnim vetrovima od 309 kilometara na sat i više. Ovakvi mega uragani postaju sve verovatniji zbog globalnog zagrevanja, odnosno zbog zagrevanja okeana i atmosfere pokazuju studije. Nova studija objavljena u američkom Zborniku radova Nacionalne akademije nauka predlaže proširenje na široko korišćenu Safir Simpsonovu skalu uragana, koju su ranih 1970-ih razvili Herbert Safir, građevinski inženjer, i Robert Simpson, meteorolog koji je bio direktor američkog Nacionalnog centra za uragane. Smatra se da kategorija 3 i više uključuje velike uragane koji rizikuju ozbiljnu štetu po imovinu i živote, sa najjačom kategorijom 5, koja uključuje sve oluje brzine od 252 kilometara na sat ili više. Ali nova studija tvrdi da sada postoji klasa još ekstremnijih oluja koja zahteva svoju sopstvenu kategoriju. Među njima su tajfun Haijan, koji je ubio više od 6,000 ljudi na Filipinima 2013. godine, i uragan Patriša, koji je dostigao neverovatnu maksimalnu brzinu od 346 kilometara na sat kada se formirao u blizini Meksika 2015. godine. Super zagrejan okean pruža dodatnu energiju za brzo intenziviranje uragana, uz pomoć toplije atmosfere pune vlage. Vener je rekao da je Safir Simpsonova skala nesavršena mera za opasnost koju predstavlja uragan po ljude, da ona uglavnom pokazuje opasnost zbog jakih padavina i obalnih poplava, a ne zbog samih jakih vetrova, pa da bi kategorija 6 istakla povećane rizike koje donosi klimatska kriza. Naša glavna svrha je da podignemo svest da klimatske promene utiču na najintenzivnije oluje, rekao je on.