Stambena zgrada u Njemačkoj kojoj na krovu raste 9 tisuća grmova

Zelena citadela Magdeburgašareni je kompleks stanova, trgovina, ureda, kafića, hotela, posljednji projektHundertwassera, velikog austrijskog arhitekta, koji ga je sam nazvao oazom za čovječanstvo i prirodu u moru racionalnih kuća. Zelena je citadela izgrađena na mjestu na kojem je nekad stajala obična stambena zgrada. Grad Magdeburg počeo je dogovarati realizaciju ovog projekta s Hundertwassrom još krajem 1990-ih, a iako je Hundertwasser preminuo 2000, zgrada je izgrađena nekoliko godina kasnije. U svakom slučaju, bio je toposljednji ostvareni projekt slavnog arhitektakoji je prezirao ravnu liniju i sve uobičajeno. Hundertwasser je arhitekturu smatrao trećom kožom. Prva je ona u kojoj smo se rodili, druga je odjeća, a treća se također treba krojiti, odnosno dizajnirati po mjeri čovjeka. A ništa nije više po mjeri čovjeka smatrao je Hundertwasser, nego suživot s prirodom. A da se ljudi vrate prirode, to je odgovornost arhitekta. Zelena citadela neobičan je arhitektonski projekt Oaza ljudskosti i prirode u moru ozbiljnih kuća. Ona bi u ljudima trebala probuditi čežnju za romantikom, a upravo tu romantiku takozvana racionalna arhitektura s velikom revnošću negira i pokušava eliminirati. Projekt u Magdeburgu dovršen je 2005. godine i sada na Trgu katedrale zgrade u baroknom, u potpunom kontrastu s gotičkim i klasičnim stilom stoji jedinstveno ružičasto ostvarenje koje se odupire stilskoj odredbi. Naravno, bilo je i oštrih kritika, teških riječi poput psihodeličnog kiča i razmirica između građevinaca i upravitelja Hunderwasserovom ostavštinom oko tisuću detalja tijekom izgradnje, pa je tako u zadnji čas odlučeno i da zgrada neće biti plava nego ružičasta. Nazvana je citadelom jer je Magdeburg nekada bio utvrđeni grad, a na pročelju ne nedostaje nazubljenih elemenata koji podsjećaju na srednjovjekovne kule, tornjeva, ukrasnih stupova. Hunderwasser je prepoznatljiv već iz daljine, a kao ni na drugim njegovim zgradama, ni u ostalom u prirodi nema oštrih i ravnih linija. Sve je meko, zakrivljeno, okruglasto i fluidno. Svaki se prozor, kao i stup, razlikuje od svih drugih, a većina elemenata koji krase pročelje napravljena je od recikliranih predmeta. Zelena citadela Magdeburga načičkana je tornjićima i šarenim keramičkim pločicama a zatvoreno dvorište zgrade krije veliku livadu sposađenim visokim stablima, a na krovu je posađeno čak devet tisuća grmova kako bi ova stambena zgrada doista i bila oaza ljudskosti i prirode i u svom raizigranom šarenilu na najbolji način povezala ljude, prirodu i arhitekturu.