Putujte s nama Omiš Pod skutima Mirabele u zazivu Mile Gojsalića

Tekst članka se nastavlja ispod banera Šta bi Omiš bio bez Peovice Mirabele Može biti da je usporedba zbog različite veličine gradova pomalo rogobatna ali isto što bi Pariz bio bez Ajfelovog tornja ili New York bez Kipa slobode Naš boravak u Omišu pomalo je nalik starom vicu o Muji i Sulji kad nose ormar na 20 kat pa kat potrefe ali promaše ulaz Mirabela se bjelasa osunčana kao plaža na Sejšelima milina je vidjeti a vidi se iz gotovo svake točke grada ali je na vratima katanac Stranci koje zatječemo ispred kapije vidno su razočarani a mi ćemo se tješiti onim što ćemo čuti nešto kasnije da u kuli nema ničega i da je jedini pravi užitak vidjeti je ovako s odstojanja Sigurno bi bilo zanimljivo razgledati okolni teren nije Mirabela inače izgrađena u 13 stoljeću a kasnije kad je opasnost nestala znatno skraćena bila jedina utvrda gradskog kaštela možda se negdje vide i temelji ostalih zgrada a i sam pogled s visoke hridi vrijedi dukata S obzirom na činjenicu da je negdje oko kule nađen i bizantski novčić cara Bazilija I te da je ušće Cetine u more prije nešto više od jednog milenija predstavljalo granicu između Bizantskog i Franačkog carstva niko osim stijenja kaštela ne bi položio ispit iz njegove povijesti Daleko i visoko iznad Mirabele na vrhu Omiške Dinare svezana za oblake prolaznici nam pokazuju samo njen pravac iz grada se ne vidi stoji druga utvrda Starigrad Puno mlađa je od Mirabele prvi spomen datira iz 1443 ali da nije daleko i da nam oni što ih pitamo za utvrdu ne odmahuju rukom u stilu ma nema ništa od toga rado bismo se zaletjeli U Omiš inače ulazimo iz pravca Makarske pored Franjevačkog samostana em nas je malo iznenadio mjestom em je podaleko od središta pa mu se ne vraćamo Crkava u Omišu je međutim toliko da blizu jedne moramo Priko se zove kvart a crkva je svetog Petra i kolika je vidi se sa stotinu metara Nova je i sva sja Pogled unutra nagovještava da bi se imalo što vidjeti mada bjelina zidova mami da je željna još ukrasa Na rubu dvorišta se pozdravljamo sa svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem suzaštitnikom župe daljim podrijetlom iz obližnjeg Zakučca Nijedan čovjek nije toliko od blata da u njemu ne bi bilo barem zrnce zlata stoji ispod svečevih nogu Moj sveti moj Leopolde moj Bogdane moj Mandiću kakvo crno zlato Ustvari je svrha dolaska ovdje zaviriti u starohrvatsku crkvicu svetog Petra iz 9 ili 10 stoljeća ali od toga nema ništa Zašto Čim padne jača kiša crkvica biser predromaničkog sakralnog graditeljstva kao i okolni prostor kriv je onaj ko je dao dozvole da se okolo podignu desetci zgrada poplavi od oborinskih voda Tužno pogotovo što se Omiš prvi put spominje upravo u ispravi kralja Slavca izdanoj 1074 godine kod spomenute crkvice Na Priku ćemo primičući se starom dijelu grada probaciti koju s Antunom pl Mihanovićem tvorcem tekstaLijepe naše možda bismo ga bolje poznavali da je nije napisao jer je sve ostalo čime se ustrajno bavio zbog himne poklopila potpuna tama Bit će da na svitku koji drži ni nema ijedne druge riječi a prilično ih je napisao Susjedi su mu dvoje zalijepljenih za brončanu gromadu ona čitavim stasom punija sa sikama za liscinu peticu on ili možda još jedna ona poput junaka jedne priče Aleksandra Gatalice koji se sakrio u zid pa na kraju postao njegov dio sasvim utopljen a u broncu S druge strane ceste je još malo naprijed spomenik poginulim braniteljima u Domovinskom ratu rukodjelo akademika Kažimira Hrastea Spomenik je ustvari brončana zastava što se vijori na planinskim vrhovima ovog područja oplemenjena ljudskim dlanovima odnosno rukama načičkanim oko imena 65 poginulih iz Omiša Dugog R ta Šestanovca i Zadvarja I dok je tu sve jasno nisam baš siguran čime se zabavio brkati striček pod kapom desetak metara dalje vjerojatno krpa mrežu pa je dakle mornar mada ne bih uložio baš puno para u to I još ako uz neke od spomenika stoje table s podacima mogli su ih postaviti i uz ostale Ukoračujemo i u stari dio grada zamišljajući kako uske uličice izgledaju kad nagrne čopor turista pomiješanih s domaćim svijetom A čudan mi je taj danas nevidljivi domaći svijet dan ne može bit ljepši pa jesmo li naručivali lijepo vrijeme ili nismo a ljudi u kalama manje nego zvijezda na oblačnom nebu Doduše je sve zatvorena jedva da bi se negdje mogla naći kava kao i u drugim manjim mjestima na Jadranu kafiči i slična mjesta se renoviraju mada češ stvarno prije sresti Eskima nego vodoinstalatera ili keramičara Nije ni toliko loše što nema ljudi tako možemo neometano zvirljati kud poželimo ko zna bismo li da je drukčije baroka je puno više renesanse tek nešto malo primijetili nekoliko starodrevnih kuća uklopljenih među novije fenomenalne stare nadprozornike i nadvratnike naranču što se već žuti iako hranu crpi iz golog kamena i mnogo što drug.