Oporba najavila prosvjed. Građani žele smjenu vlasti. To se dogodilo Karamarku, a dogodit će se i Andreju Plenkoviću. Snimila dramatičan razgovor s liječnikom, odgovor ju je šokirao. Da je to bila vaša mama, što biste učinili? Pitam vas kao čovjeka. Otpadne ti komad kože. Na ilegalnim zahvatima u Zagrebu tijekom vikenda zarade desetke tisuća eura pa se vrate u Beograd. Usred noći potres pogodio Dalmaciju. Bome je treslo. Brutalno napadnut ZET ovac. Lupao po vratima busa, a kad mu je vozač otvorio, udarao ga šakom u glavu. Policija upala u Ministarstvo kulture. Oglasili se europski tužitelji. Procurilo jedno ime. Kada je riječ oaoristu, mnogi će pomisliti kako se on više ne upotrebljava, kao da je gotovo zamro u hrvatskome standardnom jeziku. Ipak, bit će u krivu. Gotovo svakodnevno rabimo aorist, odnosno nenaglašeni oblik aorista pomoćnog glagola biti. On je sastavni dio kondicionala pogodbenog načina, kojim izričemo želje, mogućnosti i pogodbe. Volio bih, mogli bismo. U govoru i pismu često se može primijetiti pogrešna upotreba aoristnih oblika pa tako umjesto bih, bismo, biste, možemo vidjeti bi, ne bi te prepoznao, došli bi sutra k vama, trebali bi biti zadovoljni rezultatima. Do te pogreške dolazi najvjerojatnije zbog toga što oblik bi je najčešći, pojavljuje se u 2. i 3. licu jednine te u 3. licu množine, ali ostala su lica ipak drugačija. Jednina: 1. bih, 2. bi, 3. bi. Množina: 1. bismo, 2. biste, 3. bi. Kad bismo ignorirali sve druge oblike i rabili samo bi, došlo bi do problema jer u rečenicama bez konteksta ne bismo znali o kome se radi. Pročitajte i ovo. Neki od vas bi trebali pročitati ovaj tekst. Mi bismo bili zahvalni da ga svi kliknete.