Duškino strašno pitanje za ubice njenog brata Dušana. Ekipa Telegrafa bila je u njihovom porodičnom domu koji se nalazi nedaleko od Malmea, u mestu Treleborg. Život u Švedskoj i borba za prava. Dušan Jovanović, dečak romske nacionalnosti, imao je samo 14 godina kada su ga 18. oktobra 1997. u Beogradskoj ulici, nekoliko metara od kuće u kojoj je živeo sa majkom Milicom i ocem Aleksandrom, nasmrt pretukli Milan Čujić i Ištvan Fendrik, pripadnici Skinhed ultradesničarskog pokreta. Majka ovog nedužnog dečaka je nakon zverstva koje mu je učinjeno dva puta pokušala da oduzme sebi život, oba puta su je spasili, ali treći je bio koban. Ubila se vešanjem. Pre toga je rekla 'samo želim da budem sa svojim sinom'. Ocu Aleksandru je srce puklo od tuge godinu i po dana nakon samoubistva Milice. Od porodice Jovanović ostale su Dušanova mlađa sestra Kristina i starija Duška. Sa svojim porodicama one žive u Švedskoj. Tragedije u porodici Jovanović su nastavile da se nižu. Majci je bilo najteže. Ja kao sestra osećala sam bol na jedan način, majka na drugi, otac na treći. Svi smo imali bol, ali mama nije mogla da izdrži. Ona je kada je moja sestra Kristina imala 15 godina, oduzela sebi život. Bio je 12. jul. Kristina je taman završila Osnovnu školu, bila joj je matura. Isto tako smo planirali za brata, jer on je tada bio 8. razred. Birali smo mu odelo za maturu, a nije voleo odela. Umesto mature, mi smo ga sahranili. Mi smo ga izgubili. Posle samo Kristina i ja izgubile majku i oca. Ubila se kada je Kristina imala 15 godina.